Povezivanje staništa biljnih i životinjskih vrsta kao važan faktor održive poljoprivrede


Promene u korišćenju i upravljanju zemljištem kao što su pretvaranje pašnjaka u oranice ili razvoj infrastrukture utiču na dostupnost staništa mnogim vrstama. U područjima sa dobro razvijenom poljoprivredom fragmentacija staništa je jedna od najvećih pretnji za opstanak divljih vrsta biljaka i životinja. Smanjenje povezanosti staništa ograničava disperziju i razmenu genetskog materijala.

 

Da bi zaštitili vrste i njihove (meta) populacije, istraživači Instituta BioSens proučavaju i procenjuju stepen fragmentacije, procenjuju staništa različitih divljih vrsta i unapređuju razvoj mreže zelenih staništa. Istraživači rade na praćenju populacija na terenu posmatranjem i digitalnim praćenjem odabranih vrsta, modelovanju distribucije potencijalno povoljnih staništa i mapiranju promene dostupnih staništa, kako bi dobili više informacija o rasprostranjenosti i statusu populacija. Monitoring i mapiranje staništa urađeno je za (a) tekunicu (Spermophilus citellus; EGS), (b) modrovranu (Coracias garrulus) i (c) stepskog sokola (Falco cherrug).